Predsjednik SOPK-a Peter Mihók: Ne smijemo čekati promjene, bolje će ih izazvati (koronavirus II)

Prošlo je šest dugih sedmica od mog članka o koronavirusu - i čekanje i pretraživanje. Čeka se šta će biti dalje kada se sve završi. Traganje za uspješnim, ali i neuspješnim rješenjima stanja u oblasti zdravlja i zaštite ljudskih života, ali i zdravlja i budućnosti privrede, koje će morati obezbijediti resurse za oporavak društva sada i nakon završetka pandemije . Tokom ovog perioda, bolest se proširila gotovo cijelim evropskim kontinentom, značajno se dinamično proširila na sjevernoamerički potkontinent i dosegla istinski globalnu dimenziju sa visokim rizikom da zahvati Afriku i druge zemlje jugoistočne Azije. Ovo je također oblik globalizacije, ali ne možemo se braniti globalno. Tokom ovog perioda, pojavila se surova istina da transnacionalne grupacije, bilo integrativne, političke ili ekonomske prirode, nisu bile u stanju da se efikasno nose sa kriznim situacijama pored patetičnih izazova. Odjednom osjećamo da ih je previše, ali prava rješenja ostaju na pojedincu, porodici, kompaniji i državi.

Iz ovog jednostavnog razmišljanja, ali pragmatično zasnovanog na današnjoj stvarnosti, proizlazi jedan važan zaključak, a to je potreba za promjenom. Konačno, svi slični istorijski događaji izazvali su naknadnu promjenu. Ta promjena je bila na nivou pojedinaca i uvijek se ogledala u promjeni mentaliteta, koja se i danas manifestuje uglavnom strahom od nečega od čega, sa današnje tačke gledišta, nema izlaza. Promjena individualnog, ali i kolektivnog ponašanja mora dovesti do napuštanja načina života koji ne razmišlja o budućnosti. Plaćamo ogroman porez za uzdizanje bezgranične potrošnje do božanstva kojem smo voljni ne samo obožavati nego se i potčiniti. Svojim načinom života lišavamo svoje potomke njihove budućnosti. Ne smijemo očekivati ​​da promjena dođe sama od sebe, što će se ionako dogoditi. Ne samo da se moramo pripremiti za promjenu, već će je, još više, donijeti najmudriji. Međutim, nastala promjena je uglavnom odgovor na nepovratne signale društvenog i političkog života, kao i promjenu paradigme ekonomskih procesa.

Ali moramo započeti promjenu sami, preispitujući svoje lične prioritete, naš odnos sa okolinom i porodicom, okruženjem ili vlastitom državom. Država, s pravom - mi državu, kada nam je dobro, doživljavamo prije negativno nego pozitivno. Mnogi viču da država treba da bude minimalistička, posebno u pogledu ekonomskog razvoja i društvenih procesa. Međutim, odjednom otkrivamo državu kao jedinog spasitelja u slučaju kršenja standardnih uslova, a tu situaciju predstavlja i trenutna pandemija. Mi odmah tražimo da država preuzme odgovornost za sve nas, ma gdje nalazila resurse. Kao nešto imaginarno, država se može zadužiti, na kraju bankrotirati a da nikome ne smeta. Međutim, država uopće nije nešto imaginarno. Svojevremeno je čuveni francuski monarh Luj XIV rekao krilatu frazu "Država sam ja". Tokom prosvjetiteljstva, ova izjava je pretvorena u građansku formu, pri čemu je svaki građanin, uključujući i "građanina kralja", bio država. Kada svi, ja, vi i svi ostali shvate da sam "država to sam ja", oni prolaze kroz veliku promenu u sopstvenom razmišljanju, jer je nešto što je do sada bilo imaginarno veoma lično i utiče na svakog od nas. Jer onda ne dugujem državi, nego sebi, pljačkam se i zavaravam se. Tada i građanske slobode ne doživljavam kao nešto što samo meni služi bez obzira na druge, već kao oruđe vlastite odgovornosti i kreativnosti i boljeg ponašanja društva. Stoga, usvojimo tezu „Ja sam država“ u vlastitim životima i primijenimo je u dobrim i lošim vremenima. Ako ovo uspemo, napravićemo ogromnu promenu koja će uticati ne samo na nas same, već i na širi društveni, politički i ekonomski kontekst.

Pomoć preduzećima u ovoj više nego teškoj situaciji je također popularna tema ovih dana. Ponovo razvijamo loše definisan proces. Ovdje se radi o pomoći društvu u cjelini, a ne pojedinačnim kompanijama, jer, i toga svi moramo biti svjesni, privredne aktivnosti u tržišnoj ekonomiji, predstavljene posebno privatnim sektorom, jedini su izvor materijalnih i finansijskih sredstava za sve drugim oblastima života. Bez ovih sredstava neće biti finansiranja zdravstva, obrazovanja, socijalnih pitanja, kulture, nauke i istraživanja, niti vanjske politike. Današnja podrška privrednim aktivnostima finansira ne samo sadašnji opstanak, već i dostojanstven život čitavog društva u budućnosti. Ovo je još jedno područje neizbježne promjene u našem razmišljanju. Istovremeno, međutim, privatni sektor u cjelini mora pokazati veću društvenu odgovornost u lošim vremenima, a posebno u dobrim vremenima.

Promjena koju je donijela trenutna pandemija sigurno će doći do izražaja u promjeni ekonomske strukture. U takvim situacijama mnoga preduzeća i obrti nestaju. Mnoge poslovne ikone gube svoju slavu kako na nacionalnom tako i na globalnom nivou, a zamjenjuju ih novi igrači, sa novim uspješnim projektima koji mijenjaju ekonomsku strukturu zemlje ili globalnu ekonomiju. Ovo se u potpunosti odnosi i na Slovačku. Čak ni sadašnje lice naše privrede nije u stanju da odgovori na svetske naučne i industrijske izazove. Niti možemo imati ambiciju da zadržimo sadašnju strukturu privrede u budućnosti. Dakle, naše ponovno pokretanje nakon virusa također mora biti početak promjene strukture ekonomije s jasno definiranom ambicijom za razvoj naše konkurentnosti, bilo unutar EU ili u globalnim odnosima. Ako ovu promjenu ne izvršimo sada, tada će biti prekasno. Osim toga, imamo veliku šansu da definiramo vlastiti pravac i naše buduće živote, shvaćajući da sam "država to ja."

Samo kuga i povezana globalna pandemija, koja je trajala više od dva stoljeća, mogu se porediti sa trenutnom pandemijom. Glavna promjena bila je prijelaz iz srednjeg vijeka u renesansu, a zatim u prosvjetiteljstvo. To je značilo ogroman preporod pojedinaca, zajednica i država. Ono što će to značiti za sve nas je trenutni COVID-19. Na sreću, prethodni period se nikako ne može porediti sa srednjim vekom. Imamo općepriznat period rasta i poboljšanja životnog standarda. U isto vrijeme, međutim, imamo period globalizacije bez pravila, period društvene polarizacije na vrlo usku klasu super bogatih i ostale, period postepene likvidacije srednjih klasa. Bio je to i period degradacije međuljudskih odnosa ili vrednosnih kategorija. Rast individualnog bogatstva nekoliko pojedinaca daleko premašuje raspoložive resurse nekoliko zemalja, a velika koncentracija kapitala likvidira sistem koji ga je stvorio. Tržišna ekonomija se postepeno promijenila u ekonomiju monopola koji kontrolišu ključne oblasti ekonomske aktivnosti u svijetu.

Ovo su područja koja treba promijeniti. Ako to možemo dizajnirati na ovaj način, vruća pilula od koronavirusa imat će i svoju pozitivnu stranu. Ako ne, prići ćemo još bliže neophodnom društvenom i ekonomskom kolapsu. Oduvijek sam se divio renesansi, jer je ona donijela ogroman razvoj duhovnih, naučnih i umjetničkih vrijednosti i tako pripremila početak za novo razumijevanje svijeta. Vjerujem da i danas imamo takvu renesansu, samo je trebamo ispravno shvatiti i shvatiti da sam "država to ja".

Peter Mihók
Predsjednik SOPK

---